Zašto su prevozna sredstva postala najrazornije terorističko oružje?

Nedavni teroristički napad u Barseloni, kao i oni u Francuskoj, pokazuju da su se teroristi opredelili za novu vrstu oružja koje se može naći na bilo kom mestu i koje je dostupno svima. To znači da se u hodu moraju menjati metode i način rada služba bezbednosti, kako bi se osujetili dalji napadi

276
Zašto su prevozna sredstva postala najrazornije terorističko oružje?
- Sponzor članka -hikvision srbija

Teroristi su smanjili rizik da će biti otkriveni pomoću savremenih sredstava i opreme, ali njima je dovoljno da postoji ideja, želja, motiv i cilj koji se želi postići, a već će se naći način i sredstvo kako da se teroristički napad izvrši. Konkretno mesto, vreme i sredstvo terorističkog napada je samo na prvi pogled slučajno, ali to su uvek detaljno isplanirani događaji koji sadrže ideju, nameru i cilj.

Prateći terorstičke akcije može se zaključiti da teroristi i ekstremne grupe i organizacije menjaju mete napada iz više razloga, a čini se da su osnovni da svaki teroristički čin ima za cilj da uvede nemir i nespokoj u određeno društvo, kao i da menjanjem meta napada izaziva problem kod službi bezebdnosti da što uspešnije preventvno reaguju. Setimo se napada na diplomate, političare, trgovinske i poslovne centre, železničke stanice i stajališta metroa, objekte poput pozorišta i novinskih kuća, zatim napada na pripadnike policije i službe bezbednosti, sve do trgova i šetališta.

U poslednje vreme mete su potpuno slučajne, u tačno određenim delovima sveta, posebno u Evropi. Trgovi, šetališta i javna mesta okupljanja su za teroriste idealna meta zato što terorista ili teroristička grupa nije prethodno istraživala lice ili objekat koji je predmet napada, odnosno smanjuju mogućnost da budu otkriveni pre početka napada.

U ovom slučaju nema bojazni da će biti otkriveni, jer je u suprotnom potrebno da prethodno prate lice koje žele da napadnu, da ustanove njegove navike, kontakte, kretanje, prijateljske veze. Nije potrebno opservirati objekat kao metu napada, sa koje strane je najbolje prići, gde je potrebno postaviti eksploziv, kako ući u objekat, gde se nalazi fizičko i video obezbeđenje, ko treba da pruži podršku, a ko odstupnicu.

Na mesta poput onih koja su bila meta poslednjih terorističkih napada, lako je prići iz više pravaca i postoji mogućnost alternativnog prolaza. Takođe, veliki broj ljudi i metež stvaraju mogućnost lakšeg napuštanja lica mesta posebno ako se napada prevoznim sredstvom i postoji mogućnost da se relativno brzo pobegne. Ukoliko i postoje snage bezbednosti teško mogu da koriste vatreno oružje u cilju sprečavanja napada, zbog prisustva velikog broja civila.

I činjenice da je eksplozivne naprave relativno lako napraviti i da više nije potreno posebno znanje, uvek postoji mogućnost otkrivanja terorističke grupe ili pojedinca. Po pravilu se od strane službi bezbednosti, prate i lica i grupe sklone ekstremimu i terorizmu, kao i supstance koje se mogu upotrebiti za izradu eksplozivnih naprava, posebno onih koje su razorne moći. Da bi smanjila mogućnost otkrivanja ekstremisti i  teroristi su pribegli novim sredstvima kojima vrše napade – reč je o sredstvima i oruđu koji su gotovo svakom i u bilo kom trenutku dostupni.

Kamion, teretno vozilo i auto su zbog svog gabarita veoma pogodni kao sredstvo za izvršenje napada. Relativno lako je ukrasti auto ili teretno vozilo i usmeriti ga u prvu narednu ulicu ili šetalište koje je puno ljudi. Slično je  i sa predmetima poput noževa i bejzbol palica koji mogu da posluže kao sredstvo napada na autobuskim stajalištima, u metrou, na trgovima. Reč je o sredstvima za koje nije potrebna prethodna priprema za nabavku i zato se veoma teško može dovesti u vezu sa izvršiocima.

Ako je meta napada gotovo uvek različita i stiče se utisak  nasumice odabrana, a teroristi se sve više odlučuju na sredstva koja su opšte dostupna, onda i službe bezbednosti moraju da prilagode svoje metode i sredstva rada u pravcu otkrivanja izvršlaca terorističkih napada.

Da bi se imala pravovremena informacija najvažnije je imati lice u okviru terorističke grupe i organizacije ili koje je po bilo kom osnovu blisko grupi ili organizaciji. Teroristi neprekidno izmeštaju centre ideološke aktivnosti, odnosno nastoje da prikriju gde se ideolozi ekstremizna kreću i sa kim su u vezi. Socijalne mreže koliko god da su „meke“ za praćenje i kontrolu, otvaraju i neslućene mogućnosti komunikacije, gde je mašta gornja granica. Dakle, ukoliko neko želi da se organizuje u pravcu terorističkih aktivnosti na raspolaganju ima ogroman broj kombinacija, komunikacija i kontakta.

Prevetivni rad službi bezebdnosti i policije predstavlja osnov otkrivanja bilo koje inkriminisane aktivnosti, pa i terorističke, odnosno najvažnije je imati podatak koji ukazuje da određena grupa ekstremista ili lice planira terirstički napad. Ukoliko se kasni sa preventivnim angažovanjem već postoji ozbiljan problem.

Ako otpočne teroristički napad postoji verovatnoća da će posle nekoliko trenutaka biti sprečen. Zbog toga su u Francuskoj opsežne bezbednosne mere ne samo preventivne, već i one neposredne u vidu pripadnika francuske vojske i policije koji se nalaze na gotovo svakom koraku u velikim gradovima i turističkim mestima i koji su spremni da vatrenim oružjem spreče lice koje pokušava da vozilom pregazi nedužne građane.

U Francuskoj su teroristi postigli cilj u dobroj meri, zaplašili su građane, a ujedno su naterali sve državne organe, posebno vojsku, policiju i službe bezbednosti da se maksimalno iscrpljuju kroz svakodnevne operativne i patrolne aktivnosti.

Onda je usledio nedavni napad u Španiji, Barseloni. Utisak je da je Barselona, grad turizma, arhitekture i sporta, bio laka meta. Kao da je stravičan napad u Madridu iz 2004. godine gotovo zaboravljen od strane službi bezbednosti, koje su mislile  da je Barselona, sedište Katalonije koja se bori za nezavisnost u određenoj meri pošteđena. Istraga će pokazati da li je reč o individualnom slučaju ili se radi o sinhronizovanoj aktivnosti ekstremista, što je više verovatno.

***

Hoće li teroristički napadi prestati? Naravno da ne. Hoće li biti ređi? Ne. Da li će im se suprotstavljati službe bezbednosti svim mogućim sredstvima? Naravno i biće sve više brutalne, a manje stručne. Treba li se plašiti terorističkih napada na teritoriji Srbije i susednih država? Da, ali ne treba biti paranoičan. Može li se u nekoj realnoj budućnosti pobediti terorizam? Ne, zato što ima još hiljadu oblika, meta i sredstava izvršenja, a osnovno je zato što u svetu ima toliko različitih političkih, vojnih, bezbednosnih i ekonomskih interesa koji su nepomirljivi, a terorizam je jedan od načina ispoljavanja nesporazuma i sukoba, ali  i ostvarivanja interesa.

5/5 - (11 votes)
Prethodni članakOprez sa korišćenjem hotelske Wi-Fi mreže
Sledeći članakEkonomskom špijunažom do lakog profita