Posao na gradilištu: Šansa za radnike ili noćna mora?

Šta je uzrok tome što obećani Zapad sve više postaje noćna mora za radnike građevinske industrije iz celog regiona, koji zbog posla odlaze u inostranstvo? Zbog čega su povrede na radu, ali i smrtni slučajevi toliko česti, i kako tome stati na put i sprečiti tragedije?

751
Posao na gradilištu: Šansa za radnike ili noćna mora?
- Sponzor članka -hikvision srbija

Gotovo svakodnevno u medijima možemo pročitati sledeće naslove: „Armatura ubila radnika, drugog povredila” , „Sumnjiva smrt, Lozničanin usred noći poginuo na gradilištu” ,  „Teški uslovi za radnike iz bivše Jugoslavije” , „U urušavanju skele u Njemačkoj poginuo građevinski radnik, ozlijeđeno njegovih deset kolega”.

Građevinska industrija u poslednjih nekoliko godina beleži rast i dovodi do poboljšanja profita građevinskih kompanija, finansijske dostupnosti i povećane potražnje za robom. Uprkos njenoj važnosti, građevinska industrija je već dugo identifikovana kao jedna od najopasnijih grana industrije širom sveta. Građevinski projekti su opisani kao dinamični i složeni zbog njihove lokacije i radne snage. Takođe su okarakterisani kao privremeni i prolazni. Na primer, radna snaga je za građevinske firme najčešće privremeno zapošljavanje.

Nesreće na radu u građevinarstvu su česte i mogu da dovedu do trajne onesposposobljenosti za rad, odnosno do invaliditeta. Osim toga, veoma visoka je i  stopa smrtnih slučajeva u građevinarstvu. Pad sa visine i dalje  ima najveću stopu među nesrećama na gradilištu, u poređenju sa drugim nesrećama poput udaraca pokretnim ili padajućim objektima, predmetima, povređivanja usled neispravne građevinske mehanizacije, kontakata sa električnom energijom, zahvatanja delova tela između stacionarne i mobilne opreme, i drugih nesreća.

Rizičan rad na gradilištima

Zakonom o uslovima za upućivanje zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo, definisana su prava zaposlenih koji se upućuju na rad u inostranstvo, uslovi, postupci i obaveze poslodavca u vezi sa upućivanjem radnika na privremeni rad, saradnja organa i organizacija koje obavljaju poslove  državne uprave u vezi sa zaštitom prava zaposlenih, kao i nadzor nad primenom ovog Zakona. Zakonom su predviđene i kazne za poslodavce koji ne prijave radnike koje šalju u inostranstvo.

Međutim, kada govorimo o gradilištima i nesrećama koje se događaju i koje nose sa sobom višestruke posledice, kako po radnike, tako i po njihove porodice, pa i po društvo u celini, problem se mora se sagledati sa više aspekata. Radnici se odlaskom na rad u inostranstvo, na gradilištima suočavaju sa mnogim opasnostima. Pre svega su to očigledno visoka stopa povreda i smrti, uz slabo uveravanje da će poslodavci pokriti troškove njihovih zdravstvenih potreba.

Tokom građevinskih radova uključeno je više izvođača i podugovarača sa različitim kompetencijma, koji utiču na koncepciju od početka rada na gradilištu do završetka zadatka. Na taj način se javlja loša sprega onoga ko angažuje radnike, najčešće investitora, i usklađivanja sa propisima te zemlje u koju se radnici šalju.

Ukoliko ne odlaze legalno, odnosno preko biroa za zapošljavanje, radnici najčešće odlaze kao turisti i rade u sivoj zoni što stvara još veće probleme. Legalnim odlaskom oni su osigurani prema propisima zemlje u kojoj rade, a u skladu sa bilateralnim sporazumima. Međutim, kada rade na nelegalan način oni moraju sami da uplate lečenje. Dakle, Zakon je dobar ali je praksa loša. Posebno je problem kada radnici rade  pod imenima drugih firmi, najčešće firmi iz okruženja, kada su najčešće angažovani kao jeftina radna snaga. Nije retkost, čak, i da glavni izvođači budu prevareni.

Dakle, zašto je stopa povreda na radu u građevinarstvu visoka?

  • Poslodavci ne poznaju dužnosti u pogledu zakonske regulative
  • Poslodavci mogu biti svesni svojih zakonskih dužnosti, ali ih izbegavaju kako bi sačuvali  vreme, novac ili napore u kratkom roku
  • Percipiranje bezbednosti i zdravlja kao nepotrebnog troška

Usled neispunjavanja i nepoštovanja Zakona, radnici najčešće rade na crno” , zbog čega nisu obučeni za bezbedan i zdrav rad. Radnici odlaze na rad u inostranstvo i preko offshore kompanija. Međutim, neki od njih ne znaju šta ih tamo čeka, kakvo je gradilište, kakvi su uslovi rada, da li će biti zaštićeni i ko stoji iza njih, zbog čega veliki broj radnika nije prošao nikakvu vrstu obuke. U određenom broju slučajeva, angažuju se i polukvalifikovani radnici između  25 i 45 godina starosti, bez dovoljno iskustva i obuka.

Sagledavajući stanje u pogledu uslova rada, treba spomenuti i ekstremno niske plate, ali i činjenicu da radnici nastavljaju posao čak i kada se suočavaju sa poslodavcima koji im zarade ne isplaćaju duži vremenski period. Naravno, u nadi da će ih ipak isplatiti. Jedina praktična alternativa koja im je u tom slučaju omogućena, jeste da napuste posao i vrate se kući sa neplaćenim dugovima od strane poslodavca.

Dodatna mera za ograničavanje neprijavljenog rada jeste obavezna upotreba sistema za identifikaciju pristupa na gradilištima, koji se mogu koristiti za praćenje sive ekonomije i ilegalnog rada. Država nastoji i ulaže sve napore da ovakav nelegalni rad ograniči ili spreči u potpunosti. Potrebno je naglasiti da se i pored brojnih napora, sprovođenje Zakona o uslovima za upućivanje zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo, još uvek odvija na neadekvatan način.

4.6/5 - (11 votes)
Prethodni članakSTRUČNJACI IZ REGIONA: Bezbednost mora biti osnovna karakteristika pametnih gradova
Sledeći članakOve kompanije su obeležile sajam iSEC – Pametni i sigurni gradovi