
Razmišljali mi o tome ili ne – bezbednost je sve.
Od momenta kada uđete u kupatilo da se istuširate, preko prelaska ulice, do obavljanja naizgled bezazlenih kućnih poslova – bezbednost je svuda oko nas. U kojoj meri smo oprezni, koliko nas štite različiti oblici organizovane (tehničke) zaštite – često zavisi od konteksta, lokacije, prirode ugrožavanja i same opasnosti. Nećemo uvek biti u situaciji da razmišljamo trezveno, predostrožno niti biti zaštićeni kao beli medvedi. Kada smo prepušteni i nemoćni i kada se dešava negativan scenarijo, nekada glavnu ulogu baš odigra sreća ili pak nemili događaj postane deo crne statistike. Bezbednost nema garanciju niti je apsolutna, ali je neophodno da postoji svest o njenom značaju, ulaganje u izgradnju sistema, pravilna, etička i profesionalna upotreba istih, angažman adekvatnog ljudstva i pridržavanje uputstava. U nastavku obavezno pročitajte!
1.Više od 1,19 miliona ljudi godišnje pogine u saobraćajnim nesrećama
Uprkos blagom padu broja smrtnih slučajeva na putevima, koji sada iznosi oko 1,19 miliona godišnje, saobraćajne nesreće i dalje predstavljaju vodeći uzrok smrti među decom i mladima uzrasta 5–29 godina. Više od polovine žrtava su pešaci, biciklisti i motociklisti, posebno u zemljama sa niskim i srednjim prihodima.
Nedostatak adekvatne infrastrukture je ključni faktor rizika. Više od 80% puteva širom sveta nema bezbedne trotoare, a samo 0,2% ima biciklističke staze, što ostavlja ranjive učesnike u saobraćaju izloženim opasnostima. (ETSC) Finansiranje bezbednosti saobraćaja ostaje nedovoljno. Uprkos naporima, postoji značajan manjak sredstava za unapređenje bezbednosti puteva, posebno u zemljama sa niskim i srednjim prihodima, koje čine 92% svih smrtnih slučajeva u saobraćaju.
Uprkos ovim izazovima, postoje dokazi da ulaganja u bezbednost saobraćaja donose rezultate. Na primer, inicijative koje uključuju poboljšanje infrastrukture, primenu bezbednosnih standarda za vozila i edukaciju i profesionalne obuke vozača pokazale su se efikasnim u smanjenju broja nesreća .
2. Više od 70% radne snage suočeno je sa rizicima uzrokovanim klimatskim promenama
Ekstremne temperature, UV zračenje i zagađenje ugrožavaju zdravlje i bezbednost radnika širom sveta. Prema izveštaju Međunarodne organizacije rada iz 2024. godine, klimatske promene predstavljaju sve veći izazov za bezbednost na radu, posebno u sektorima kao što su poljoprivreda i građevinarstvo. Radnici koji su izloženi direktnom suncu tokom dužih vremenskih perioda rizikuju ozbiljne posledice kao što su toplotni udari, dehidracija, rak kože i trajna oštećenja vida. Dodatno, sve češće i nepredvidljive vremenske nepogode – jake kiše, oluje, poplave i suše – otežavaju bezbedno izvođenje radova, povećavaju rizik od povreda i smanjuju efikasnost zaštitne opreme. U oblastima pogođenim zemljotresima ili klizištima, radnici su izloženi nepredvidivim fizičkim opasnostima. Dugoročna izloženost zagađenju vazduha (posebno u urbanim ili industrijskim zonama) može izazvati respiratorna oboljenja, hronični bronhitis i kardiovaskularne probleme.
3. Utapanje
Danas se utapanje smatra trećim vodećim uzrokom nenamernih smrtnih slučajeva u svetu, sa procenjenim brojem od 236.000 smrtnih slučajeva godišnje. Deca mlađa od 5 godina su posebno ugrožena. Prema izveštaju WHO iz decembra 2024. godine, iako je stopa smrtnih slučajeva od utapanja globalno opala za 38% od 2000. godine, najugroženiji i dalje ostaju u riziku. U mnogim zemljama to je i dalje problem bez osnovnih preventivnih mera.
4. U 2025. godini, više 58% dece biće izloženo štetnom online sadržaju
Deca su sve više izložena nasilnom i neprimerenom sadržaju, a digitalna regulativa zaostaje za tehnologijom. Prema istraživanju CyberSafeKids iz 2024. godine, 65% dece uzrasta od 8 do 12 godina u Irskoj kontaktirano je od strane nepoznatih osoba putem interneta, što neminovno ukazuje na preduzimanje hitnih koraka kako bi se deca zaštitila u online prostoru.
5. Sve je veći broj dece koji živi u zonama sukoba
Oko 460 miliona dece živi u konfliktnim zonama, što je rekord u poslednjih 80 godina. Prema izveštaju UNICEF-a iz decembra 2024. godine, broj dece pogođene sukobima je u porastu, što ima dugoročne posledice na njihov život, zdravlje, obrazovanje i bezbednost.
6. Požar u hotelu u Turskoj 2025. godine odneo je 78 života
Tragičan primer nepostojanja osnovne protivpožarne zaštite – bez alarma, planova evakuacije i funkcionalnih stepeništa. Požar je izbio 21. januara 2025. u hotelu Grand Kartal u ski-centru Kartalkaya, dok su gosti spavali. Požar je krenuo iz kuhinje, a osoblje ga je pokušalo ugasiti vodom, što je pogoršalo situaciju. Drvena fasada pospešila je širenje plamena.
Alarmi nisu radili, gosti su bežali kroz prozore, a pomoć je stigla kasno. U trenutku nesreće, hotel je bio pun dece i porodica. Vlasti su uhapsile 11 osoba, a tužioci traže kazne od više hiljada godina zatvora za odgovorne. Istraga je otkrila ozbiljne propuste u protivpožarnoj zaštiti.
7. Šumski požari u UK 2025. godine dostigli rekord
U maju 2025. u Velikoj Britaniji registrovano je 163 šumska požara – najviše do sada. Prema izveštaju BBC News, ovo predstavlja značajan porast u odnosu na prethodne godine, što se pripisuje sušnim uslovima i visokim temperaturama.
8. Više od 23% zaposlenih doživelo nasilje ili uznemiravanje na radu
Nasilje i uznemiravanje na radnom mestu postaju ozbiljan globalni bezbednosni problem, naročito za žene. Prema globalnoj studiji Gallup-a iz 2024. godine, više od 23% zaposlenih prijavilo je da su doživeli neki oblik nasilja ili uznemiravanja na radu. U to spadaju fizičko nasilje, ali i psihološki oblici zloupotrebe poput mobinga, manipulacije, verbalnog maltretiranja i sistematskog omalovažavanja. Ovi oblici uznemiravanja često ostaju neprijavljeni zbog straha od odmazde, nedostatka mehanizama zaštite ili zato što su normalizovani unutar organizacione kulture. Posledice su ozbiljne – od narušenog mentalnog zdravlja i pada produktivnosti, do dugoročnih trauma i napuštanja posla. Posebno su ugrožene žene, manjinske grupe i radnici u nesigurnim oblicima zaposlenja. Pročitajte obavezno: U ringu sa poslodavcem
9. Digitalne zavisnosti kod dece i mladih – ozbiljan izazov za mentalno zdravlje
Prema izveštaju Birches Health iz 2025. godine, oko 30% dece i adolescenata pokazuje znake zavisnosti od video igara. Ova zavisnost se manifestuje kroz zanemarivanje školskih obaveza, socijalnu izolaciju, poremećaje sna, razdražljivost i pad motivacije. Dugoročno, posledice mogu uključivati depresiju, anksioznost i smanjenu kognitivnu funkciju.
RODITELJI OPREZ! Opasni izazovi na društvenim mrežama jedan od najvećih rizika za decu i tinejdžere!
Međutim, paralelno sa tim, sve je izraženija i zavisnost od društvenih mreža, koja dodatno pogoršava stanje. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije i više psiholoških studija objavljenih 2024. i 2025. godine, prekomerno korišćenje platformi poput TikToka, Instagrama i Snapchata dovodi do:
- Iskrivljene slike stvarnosti i nerealnih očekivanja,
- Poremećaja samopouzdanja usled upoređivanja s idealizovanim prikazima života drugih,
- Poremećaja pažnje i koncentracije, posebno kod dece mlađe od 16 godina,
- Anksioznosti i depresije, naročito kod tinejdžerki,
- Povećanog rizika od sociopatoloških ponašanja: zavisničkog ponašanja, cyberbullying-a, emocionalne otupelosti i impulsivnosti.
Jedna od ozbiljnih posledica prekomerne upotrebe društvenih mreža je i izgradnja iskrivljenih opredeljenja i stavova, posebno političkih, identitetskih i vrednosnih, usled algoritamski filtriranog sadržaja (tzv. „filter bubble“ efekat).Prema izveštaju Common Sense Media iz 2024. godine:
- 1 od 3 adolescenta provodi više od 5 sati dnevno na društvenim mrežama,
- kod 42% njih primećen je porast simptoma depresije povezanih s online aktivnošću.
Roditelji, škole i zdravstvene institucije pozivaju se na aktivnije uključivanje – kroz digitalno obrazovanje, ograničenja korišćenja uređaja, ali i pravovremene psihološke intervencije kad se prepoznaju prvi simptomi zavisnosti.
10. Mentalni poremećaji „brišu“ 12 milijardi radnih dana godišnje
Procena gubitka u globalnoj ekonomiji: oko 1 trilion dolara godišnje. Prema podacima WHO, mentalni poremećaji kao što su depresija i anksioznost značajno utiču na produktivnost radne snage širom sveta.
Procena gubitka u globalnoj ekonomiji: oko 1 trilion dolara godišnje. Mentalni poremećaji kao što su depresija i anksioznost značajno utiču na produktivnost radne snage širom sveta. Ovi poremećaji rezultiraju smanjenom produktivnošću, povećanim izostancima s posla i smanjenom sposobnošću za rad, što ukupno dovodi do gubitka od 12 milijardi radnih dana godišnje i ekonomskog troška od oko 1 trilion dolara.
Uzroci ovog problema su višestruki i uključuju:
- Prekomerni rad i dugotrajno radno vreme: Rad duži od 52 sata nedeljno može izazvati strukturne promene u mozgu povezane s emocionalnom regulacijom i donošenjem odluka, što povećava rizik od sagorevanja, depresije i anksioznosti.
- Nedostatak kontrole nad poslom i nesigurnost zaposlenja: Nedostatak autonomije u radu i strah od gubitka posla doprinose hroničnom stresu i lošem mentalnom zdravlju.
- Diskriminacija i nejednakost na radnom mestu: Žene su dvostruko češće odsutne s posla zbog stresa, depresije ili anksioznosti u poređenju s muškarcima, pri čemu su žene starije od 55 godina najviše pogođene.
- Tehnološki stres (tehnostres): Brze promene tehnologije, nedostatak obuke i povećana radna opterećenja povezani su s emocionalnim stresom i smanjenjem produktivnosti.
- Socijalna izolacija i nedostatak podrške: Nedostatak pozitivnih odnosa na radnom mestu i podrške kolega može povećati osećaj usamljenosti i anksioznosti.
Pored toga, rad od kuće (remote work) donosi dodatne izazove. Studije pokazuju da 25% zaposlenih koji rade na daljinu svakodnevno oseća usamljenost, u poređenju sa 16% onih koji rade u kancelariji. Ova izolacija može dovesti do smanjenja socijalnih veština, povećanja anksioznosti i depresije, kao i smanjenja produktivnosti kako izveštava Forbes
Zbog ovih izazova, važno je da poslodavci prepoznaju rizike povezane sa mentalnim zdravljem i implementiraju strategije za njihovo ublažavanje, uključujući fleksibilne radne aranžmane, podršku mentalnom zdravlju i promociju pozitivne radne kulture, tim buildinge, socijalne aktivnosti i podsticaje aktivnosti van radnog vremena.
11. Žene dvostruko češće odsustvuju sa posla zbog stresa
U Velikoj Britaniji, žene starije od 55 godina beleže i do 1,3 izgubljenih radnih dana godišnje zbog stresa. Prema izveštaju The Times UK iz 2024. godine, ovo jasno ukazuje na potrebu za boljom podrškom mentalnom zdravlju na radnom mestu.
U Srbiji, iako je zabeležen porast zaposlenosti žena, rodni jaz i dalje postoji. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, stopa zaposlenosti žena u 2023. godini iznosila je 43,8%, dok je kod muškaraca bila 57%. Posebno su pogođene žene starije od 45 godina, kod kojih broj nezaposlenih nije opao, već je čak malo porastao u poslednje tri godine. Glavni razlozi za teškoće u zapošljavanju ove grupe su starost, niži nivo obrazovanja i manjak formalnog radnog iskustva, jer su mnoge ranije radile na crno, što im otežava pronalazak posla.
Pored žena, značajan problem predstavlja i zapošljavanje mladih osoba starijih od 28 godina, koje često nailaze na prepreke zbog društvenih očekivanja, kao što je neostvareni bračni status, što kod mnogih izaziva demotivaciju i anksioznost. Ova demotivacija utiče na njihovu spremnost da se aktivno uključe na tržište rada, što dodatno otežava njihovu poziciju.
Istovremeno, iako smo danas tehnološki povezani više nego ikada ranije, kao društvo smo se udaljili – ne samo jedni od drugih, već i od samih sebe. Ova socijalna distanca i alijenacija pogoršava probleme mentalnog zdravlja, naročito kod ranjivih grupa, poput žena srednjih godina i mlađih odraslih. Stoga je važno da poslodavci, zajednice i institucije razvijaju integrisane pristupe podrške kako bi smanjili stres, povećali inkluzivnost i unapredili dobrobit svih zaposlenih.
12. Svaka 4. osoba globalno pogođena je poplavama 2024.
Poplave su najčešća prirodna nepogoda. Klimatske promene uzrokuju češće i razornije vodene katastrofe. Prema izveštaju UNDRR iz 2024. godine, poplave su pogodile milijarde ljudi širom sveta, sa značajnim ekonomskim i društvenim posledicama.
13. Ekstremne temperature ubijaju više od 500.000 ljudi godišnje
Toplotni talasi, posebno u urbanim sredinama, postaju smrtonosni, a zaštitne mere često izostaju. Prema izveštaju The Lancet Countdown iz 2024. godine, broj smrtnih slučajeva povezanih sa ekstremnim temperaturama je u porastu.
Kao alarmantan primer posledica ekstremnih vremenskih uslova, može se navesti nedavni slučaj u Majamiju na Floridi, gde su višenedeljne visoke temperature i suša doprinele širenju i intenzitetu požara koji je zahvatio veliki deo grada, uzrokujući ogromnu štetu i ugrožavajući živote stanovnik. Prema nezvaničnim informacijama postoje tvrdnje kao i na socijalnim mrežama da je na Floridi korišćeno oružje usmerene energije (DEW) za izazivanje požara, ali za sada prikupljenih dokaza nema, te nam ostaje da ovakav scenarijo pripišemo majci prirodi i da ulažemo u sisteme zaštite koja je jedina prevencija za izbegavanje i minimiziranje katastrofa.
14. Više od 30% ljudi globalno nema pristup osnovnoj hitnoj pomoći
U mnogim delovima sveta, pozivanje hitne pomoći ili odlazak na urgentno lečenje nije garantovan – ni fizički, ni finansijski. Prema podacima Svetske banke iz 2024. godine, nedostatak pristupa hitnoj medicinskoj pomoći predstavlja ozbiljan izazov za javno zdravlje.
Ovaj problem naročito pogađa siromašnije regione i udaljena ruralna područja, gde su zdravstvene usluge često nedostupne ili preskupe.
Osim fizičkih i finansijskih barijera, postoje i sistemski problemi koji dodatno otežavaju pristup hitnoj pomoći. Birokratske prepreke, poput složenih procedura za prijem i obradu podataka, često dovode do kašnjenja u pružanju neophodne medicinske pomoći. Nedostatak obučenog osoblja i neadekvatna oprema u zdravstvenim ustanovama rezultiraju lošim kvalitetom dijagnostike i lečenja. Takođe, neodgovoran pristup zdravstvenih radnika, uključujući nepažnju i neprofesionalizam, može dovesti do pogrešnih dijagnoza i tretmana, što dodatno ugrožava zdravlje pacijenata.
Finansijske barijere takođe igraju značajnu ulogu. Mnogi ljudi ne mogu priuštiti osnovne medicinske usluge i lekove, što ih primorava da odustanu od potrebnog lečenja. U nekim slučajevima, jedini način da se dobije odgovarajuća medicinska pomoć je kroz privatne klinike, što lečenje čini privilegijom bogatih, a ne pravom svakog pojedinca.
Ovi problemi ukazuju na potrebu za hitnim reformama zdravstvenih sistema kako bi se obezbedio pravičan i jednak pristup hitnoj medicinskoj pomoći za sve ljude, bez obzira na njihovu finansijsku situaciju ili geografski položaj.