Aleksandar Živković, finansijski stručnjak: Finansijski izveštaji su osnov za donošenje uspešnih poslovnih odluka

Zbog čega revizori i finansijski stručnjaci imaju značajnu ulogu u korporativnoj bezbednosti, šta su najčešći vidovi finansijskih prevara i koliki je rizik po kompaniju ukoliko ne uradi reviziju i finansijsku analizu sopstvenog poslovanja, kao i šta je zapravo finansijska forenzika, objašnjava u razgovoru za SecuritySee vlasnik i direktor kompanije ASW audit & advisory d.o.o koja se bavi uslugama revizije, računovodstvom, poreskim i finansijskim savetovanjem, Aleksandar Živković

1375
Aleksandar Živković, finansijski stručnjak: Finansijski izveštaji su osnov za donošenje uspešnih poslovnih odluka
- Sponzor članka -hikvision srbija

Koliko je revizija finansijskih izveštaja važan pokazatelj uspešnog poslovanja jedne kompanije?

Finansijski izveštaji predstavljaju krvnu sliku jednog preduzeća. U njima se može videti koliko je preduzeće zdravo, sposobno da raste i da nastavi uspešno sa svojim poslovanjem. Sa druge strane, oni pokazuju u kom segmentu poslovanja postoje problemi, u skladu sa kojima treba donositi određene poslovne odluke, kako bi se prebrodile trenutne poteškoće i nastavilo permanentno ostvarivanje ciljeva poslovanja. Lako je zaključiti da su finansijski izveštaji osnov za donošenje poslovnih odluka menadžmenta, i da pored donete strategije razvoja i strateških planova, oni predstavljaju smernice gde se preduzeće trenutno nalazi i u kom pravcu bi trebalo da se kreće. Dakle, finansijski izveštaji i finansijsko izveštavanje treba da budu oslonac svakom menadžmentu u obavljanju svoje funkcije, jer oni predstavljaju sliku prethodno donetih odluka, i oči za pogled u budućnost.

Kontrola i kontrolne aktivnosti su suština svakog uspešnog poslovanja. Revizija, koja predstavlja vid kontrole finansijskog poslovnja i izveštavanja, kao profesija treba da potvrdi računovodstvenu funkciju i funkciju finansijskog izveštavanja. Revizija potvrđuje da li su finansijski izveštaji istiniti, tačni i objektivni i na taj način uverava sve korisnike finansijskih izveštaja da se mogu osloniti na informacije koje su u njima prezentovane. Pored vlasnika kompanija, zainteresovane strane za finansijske izveštaje su država, kreditori, potencijalni investitori, zaposleni i drugi. S obzirom na značajnu odgovornost revizorskog posla, revizija se obavlja na sistematičan i profesionalan način u skladu sa opštevažećim međunarodnim pravilima, poštujući domaće zakonske propise. Revizor uvek mora imati u vidu značaj svoga posla i odgovornost koja proizilazi iz finansijskih izveštaja koje sam već spomenuo, uvažavajući objektivne interese svih zainteresovanih strana za finansijske izveštaje preduzeća.

Koji je rizik po kompaniju ukoliko ne uradi reviziju i finansijsku analizu sopstvenog poslovanja?

Revizija finansijskih izveštaja može biti zakonska obaveza u skladu sa Zakonom o reviziji, a svakako svako preduzeće može dobrovoljno iz svojih poslovnih razloga da uradi reviziju. Smatram da revizija finansijskih izveštaja ima višestruki značaj u smislu identifikovanja slabosti u sistemu internih kontrola preduzeća, kao i načina njihovog prevazilaženja, odnosno preporuka za poboljšanje procesa i internih procedura. Pored toga, kontinuirana eksterna revizija posredno doprinosi unapređenju internih računovodstveno-kontrolnih postupaka preduzeća, što dalje podiže kvalitet informacija kao osnove za donošenje odluka i zaključaka. Izveštaj revizora obezbeđuje visok stepen poverenja poslovnih partnera i drugih zainteresovanih subjekata u informacije sadržane u finansijskim izveštajima, a izvesno je da netačne i nepouzdane informacije mogu da dovedu menadžment u zabludu, a samim tim vode ka ostvarivanju loših rezultata poslovanja.

Takođe, dodatni rizik po poslovanje koji proizilazi iz pogrešnog finansijskog izveštavanja odnosi se na pogrešno obračuvanje i plaćanje poreza, s obzirom na to da su finansijski izveštaji osnov za plaćanje poreza. Konkretan rizik je da su odgovarajući porezi manje plaćeni ili da uopšte nisu obračunati, što za posledicu ima značajne novčane kazne od strane poreskih vlasti sa potencijalnom prekršajnom i krivičnom odgovornošću. Sa druge strane, menadžmentu preduzeća je bitno da ne plaća i veći porez nego što je po zakonu potrebno.

Rrizik za kompaniju su i moguće unutrašnje malverzacije zaposlenih i menadžmenta koje se, između ostalog, mogu odnositi na krađu ili prisvajanje delova imovine pravdanjem takvih manjkova i troškova kroz fiktivnu računovodstvenu dokumentaciju, koja je nastala u redovnom poslovanju.

Kako jedan revizor može dati doprinos u proceni i identifikovanju poslovnih rizika i uopšte korporativnoj bezbednosti jednog preduzeća?

Svi navedeni rizici, a svakako ih u poslovanju imaš još, se angažovanjem revizora svode se na minimalan nivo ili se čak u potpunosti eliminišu. U svom angažovanju revizor mora da izvrši dobro i temeljno planiranje svojih procedura koje su zasnovane na analizi i razumevanju poslovanja preduzeća i identifikovanim potencijalnim rizicima. Osim toga, faza planiranja uključuje i identifikovanje pozicija i područja finansijskih izveštaja od značaja za obavljanje revizije, kao i preliminarne analitičke postupke usmerene na identifikovanje značajnih fluktuacija i trendova u finansijskim izveštajima. Dalje, u svom radu revizor vrši ispitivanje internih kontrola sumiranjem i ažuriranjem saznanja o računovodstvenom sistemu i poslovanju preduzeća, kao i posebno ispitivanje i ocenu pouzdanosti i efikasnosti internih računovodstvenih i upravljačkih kontrola.

Sprovođenjem svih pomenutih procedura revizor procenjuje i identifikuje konkretne rizike gde se mogu pojaviti greške u finansijskom izveštavanju, a samim tim može identifikovati i poslovne rizike bitne sa aspekta nastavka poslovanja preduzeća, koje treba da predoči menadžmentu i vlasnicima.

Takođe, revizor je u obavezi da, u slučaju da identifikuje kriminalne radnje ili mehanizme za pranje novca, obavesti adekvatne državne organe i vlasnike.

Šta su najčešći vidovi finansijskih prevara u kompanijama i kako se otkrivaju?

Postoji mnogo motiva za fingiranje i tzv. štelovanje finansijskih izveštaja, što dovodi do finansijskih prevara. Recimo, neko će se odlučiti za friziranje finansijskih izveštaja i dokumentacije da bi dobio povoljniji kredit od banke, koji eventulano neće ni vratiti jer ne postoji realna likvidnost i sposobnost generisanja prihoda, a upravo je aktivnost prikrivanja loših performansi i finansijskog položaja kreirana kako bi se učinila prevara. Dalje, plaćanje manjeg poreza, kao i sama utaja poreza mogu biti motiv za namerno kreiranje pogrešnih finansijskih izveštaja sa ciljem da se ostvari veća zarada menadžementa i vlasnika kroz štetu načinjenu strateškim partnerima, državi i drugim stranama zainteresovanim za uspešno poslovanje preduzeća. Svakako, motiv za netačno prikazivanje finansijskih izveštaja može biti dovođenje u zabludu potencijalnog investitora prikazivanjem uspešnog poslovanja koje nije istinito i realno, kako bi se ostvarila nerelano visoka cena u postupku prodaje preduzeća, što kasnije rezultira lošim poslovanjem, velikim gubicima i problemima u poslovanju koje imaju novi vlasnici preduzeća.

Revizija finansijskih izveštaja može da pomogne u nagoveštaju da je bilo prevara i namera da se fingiraju i friziraju finansijski izveštaji. Nakon konstatovanja sumnji u kriminalne radnje i finansijske prevare, posebnim postupcima koji se zovu finansijska forenzika, potrebno je utvrditi, kvalifikovati i kvatnifikovati prevare.

Spomenuli ste finansijsku forenziku. Objasnite našim čitaocima šta zapravo predstavlja ovaj pojam?

Kao što sam spomenuo, finansijska forenzika i forenzička revizija predstavljaju niz procedura usmerenih na otkrivanje, kvalifikovanje i kvantifikovanje kriminalnih radnji i finansijskih prevara. Finansijska forenzika započinje svoj rad na osnovu indicija i sumnji u postojanje finansijskih prevara i kriminalnih radnji u poslovanju, fokusiranjem na te sumnje, i sprovođenjem daljih dubljih analiza i ispitivanja kako bi se sumnje potvrdile ili otklonile.

Početne aktivnosti u forenzičkoj reviziji su razgovori sa različitim nivoima rukovodstva, da bi se nastavile kroz proveru internih procedura i kontrolnih aktivnosti, kao i konkretnu proveru dokumentacije nastale u sumnjivim transakcijama i poslovnim procesima. Cilj provere internih kontrola je identifikovanje njihovih nedostataka i sužavanje prostora gde je i na koji način mogla da se dogodi prevara, a da se zaobiđu implementirane kontrole. Dalje, proverom konkretne dokumentacije utvrdila bi se zakonska mogućnost vršenja određenih transakcija i da li je u tom procesu prekršen zakon ili je oštećena neka treća strana u cilju ostvarivanja ličnih interesa. Sam postupak forenzičke revizije mora biti vrlo detaljan i oprezno sproveden, imajući u vidu da su potencijalni izvršioci prevara smišljeno i na perfidan način želeli da izbegnu zakon i ostvare svoje interese na štetu drugih.

Može se još mnogo pričati o finansijskim prevarama i kriminalnim radnjama u finansijskom poslovanju, ali važno je istaći da revizori i finansijski stručnjaci imaju značajnu ulogu u korporativnoj bezbednosti, ne samo pojedinačnih preduzeća već i cele privrede.

4.9/5 - (13 votes)
Prethodni članakČuvajte se: Ponovo su aktuelne prevare sa firmama
Sledeći članakZašto masovni oružani zločini neće organičiti posedovanje i korišćenje vatrenog oružja?