Ovako su Englezi uklonili navijačko-kriminane grupe sa stadiona: Da li može i Srbija?

Englezi su svoje huligane proterali sa stadiona, a one koji su odlučili da ostanu navijači doveli su u red beskrupuloznim aktivnstima policijskih snaga i primenom oštrih kaznenih mera, pred kojima nije bilo privilegovanih

462
Ovako su Englezi uklonili navijačko-kriminane grupe sa stadiona: Da li može i Srbija?
- Sponzor članka -hikvision srbija

Sve instrumente i mehanizme koje je imala Engleska, pre više od trideset godina, danas ima i Srbija, kao i  sve druge države u kojima se nastavlja nasilje na stadionima.

Incidenti, tragedije i suprotstavljanje nasilju na engleskim stadionima

Fizički incidenti i nasilničko ponašanje  na fudbalskim utakmicama datira u Engleskoj još s kraja devetnaestog veka. Prvu eskalaciju su doživeli sredinom 20. veka da bi kulminirali osamdesetih godina. Incidenti i neredi, koje su izazivali navijači Mančester junajteda, Boltona, Milvola, i gotovo svih klubova na ostrvu bili su svakodnevni.

Posebno su bili brutalni okršaji na stadionu u Bredfordu, kada je stradalo nešto manje od 60 navijača. Zbog toga je  Vlada Velike Britanije, formirala Istražni komitet, koji je vodio sudija Oliver Poplvel. Odmah su propisane nove mere, od zabrane unosa alkohola na stadione i ulaska lica koja su konzumirala alkohol, do izricanja mera zadržavanja i novčanih kazni, za lakše prestupnike, sve do kazni zatvora za teže prestupe.

Tragedija na stadionu Hejsel u Briselu, 29. maja 1985. godine, kada je stradalo 39 navijača, a više stotina teško povređeno, bio je događaj koji više nije mogao da se toleriše i da se očekuje da će se nakon izvesnog vremena incident zaboraviti i sve nastaviti po starom.

I pored niza mera, poput one da su od 1985. do 1990. godine engleski klubovi diskvalifikovani iz svih evropsih fudbalskih kupova, Liverpul je imao još jednu godinu više, koje su počele da primenjuju policijske snage pre i tokom fudbalskih utakmica, drakonske i momentalne kazne za izgrednike na samom stadionu, kao da nisu bile dovoljne.

Da su potrebne i organizacione rigorozne mere potvrdio je događaj iz aprila 1989. godine, kada je na Hilsbro stadionu  trebalo da se održi polufinale FA kupa između Liverpula i Notingem Foresta. Problem je nastao prilikom ulaska navijača na stadion kada je, zbog prevelike gužve, otvorena još jedna kapija i kada je nastao opšti metež u kojem je život izgubilo 96 ljudi, a više stotina povređeno. Doneta je odluka da lord Džastin Tejlor ispita sve uzroke i posledice, donese zaključke i po mogućnosti rešenja. Januara 1990. godine podnet je izveštaj, u engleskoj javnosti poznat kao Tejlorov izveštaj.

U izveštaju je na samom početku navedeno da je razlog tragedije nestručnost policijske kontrole. Kako bi se u budućnosti sprečili ovakvi incidenti, između ostalih date su i preporuke da se izvrše rekonstrukcije stadiona, odnosno da se smanje kapaciteti i da svi stadioni moraju da imaju tribine sa sedištima, kao i da karte moraju biti numerisane. Izvršene su prepravke i rekonstrukcija mnogih, a došlo je i do izgradnje novih fudbalskih stadiona.

Od tada do danas gotovo da nije bilo izgreda na engleskim fudbalskim utakmicama. Ukoliko ih i ima oni su pojedinačni i izgrednici odmah bivaju procesuirani. Mere koje se danas bez izuzetka  primenju, pre svega podrazumevaju da se na utakmici nalazi istražni sudija kojem redarske službe privode izgrednike. Tako da za ulazak na stadion, gde ne postoji više zaštitna ograda, kazna je godinu i po dana zatvora, izgrednci dobijaju višegodišnje zabrane ulaska na stadione, strani državljani se odmah deportuju, a ne treba zanemariti i izuzetno visoke novčane kazne.

Jednom rečju, Englezi su prepoznali problem, priznali svoje slabosti i izabrali najbolje da pronađu uzroke i daju rešenja, i nakon toga bez izetaka sproveli zacrtano.

Postavlja se pitanje da li je na ovaj način engleski državni aparat uništio kriminalne grupe i huligane? Naravno da nije, ali ih je sklonio sa stadiona i sport prepustio onima koji u njemu uživaju, kao učesnici ili posmatrači što je vremenom postao i jedan od najunosnijih poslova. Cene tv prava, reklame, puni fudbalski stadioni navijača, a da se ne spominju transferi fudbalskih zvezda. Huligani i kriminalci su na nekom drugom mestu i vode vekovnu igru i bitku sa policijom.

Navijačko-krminalne grupe ništa drugo nego kriminalne oranizacije

Za sve navijačko-kriminalne grupe, koje izazivaju nerede i fizičke obračune na fudbalskim utakmicama, karakteristično je da su hijerarhijski organizovane i da su uključene u različite kriminalne aktivnosti, a pre svega u nezakonitu trgovinu narkoticima ili oružjem, bave se razbojništvom, iznudama, ucenama.

Organizovanost u vidu navijačke grupe je samo paravan za bolje organizovanje zarad kriminogenih aktivnosti i uticaj na društvene odnose, jer im navijačka grupa daje legitimitet i mogućnost da se kao kriminalna organizacija uključe u društvena kretanja. Otuda njihova uključenost u upravne odbore, skupštine i predsedništva klubova, jer koriste nerešeno i gotovo imaginarno pitanje vlasnika klubova. Na ovakav način dobro organizovana skupina se nametnula kao neko ko može da posluži, odnosno da pripreti ili da ostane pasivna ili pak da bude uključena u rešavanje i kreiranje društvenih odnosa i relacija.

Nema razgvora i pregovora sa izgredničim navijačkim grupama, nema deljenja na pogodne ili nepogodne u datom trenutku, nema njihovog uključivanja u uprave klubova, nema koketirnja sa ovom ili onom političkom garniturom ili sa pojedinim medijima. Postoje navijači i klubovi, a kada je reč o izgredničkim ili kriminalnim grupama postoje oni sa jedne, i policija, službe bezbednosti, tužilaštvo i sudovi sa druge stane.

Nema drugog modela nego kao u Engleskoj, navijačko-kriminalne grupe koje prave nerede proterati sa stadiona, kao i iz uprava klubova, sprovesti bezrezervne kaznene mere, koje podrazumevaju da nema  povlašćenih i nedodirljivih, a posebno podele na lojane ili nelojalne, i pružiti punu, a ne deklarativnu, podršku snagama policije i pravosuđa. Nakon toga se sa takvim kriminalnim grupama obračunavati na nekom drugom mestu, primenom svih policijskih i bezbednosnih metoda.

4.5/5 - (8 votes)
Prethodni članak3 razloga zbog kojih je fizičko obezbeđenje za poslovanje značajno koliko i sajber bezbednost
Sledeći članakHakeri ih obožavaju: Ovo su najgore lozinke u 2017. godini