VIDEO NADZOR U STAMBENIM ZGRADAMA: KOMŠIJA ILI ŠPIJUN?

Često se dešava da nečije pravo da zaštiti imovinu bude ispred prava na vašu privatnost. Instalacija sistema video nadzora i drugih uređaja kojima se omogućava prikupljanje podataka (video zapisa) zaista i može biti pogrešno korišćena, posebno ako vas dotični komšija ima „na zubu“. Onda se njegova „zaštita“ proširuje na sve aspekte koji imaju vezu sa vama.

409
VIDEO NADZOR U STAMBENIM ZGRADAMA: KOMŠIJA ILI ŠPIJUN?
- Sponzor članka -hikvision srbija

Postavljanje kamera na vidna i manje vidna mesta postaje uobičajena praksa, a istraživanja pokazuju da prisustvo video nadzora smanjuje rizik od krađa.

Stanari stambenih zajednica sve više prepoznaju važnost instalacije sistema video nadzora. Kako mnogi od njih kažu, osećaju se znatno sigurnije jer imaju kontrolu u datoj situaciji.

I pored toga što CCTV povećava bezbednost, ipak ne bi valjalo da komšija ima kontrolu i nad vašim ulaznim vratima, prozorima ili pak dvorištu, ukoliko govorimo o domaćinstvu na privatnom posedu.

Za mnoge vlasnike stanova, video nadzor je postao prioritet, a najčešće se odlučuju o ugradnji kamera zbog želje da zaštite svoju porodicu, imovinu i da sebe i svoj najdraže ne izlažu bespotrebnom stresu.

DA LI STE ZNALI?

  • U Srbiji trenutno ne postoji zakon koji reguliše postavljanje video nadzora u stambenim zgradama, iako u mnogim zemljama postoje specifični zakoni koji regulišu upotrebu video nadzora.
  • Ne smete samostalno postaviti kameru koja pokriva potez stepeništa zgrade (na vašem spratu ili ulazu).

zakonnost-ustanovki-kamer-videonablyudeniya-v-podezde-885

  • Odluka o postavljanju kamera u zajedničkim delovima zgrade (kanali komunikacije, hodnici, ulazi, stepeništa, suteren, vešernice, krov zgrade, zajedničke terase, parking itd) donosi se na skupštini stanara, uz potrebnu kvalifikovanu većinu i to podleže Zakonu o privatnom obezbeđenju.
  • Video nadzor na svakom spratu, koji bi pokrivao ulaze u privatne stanove NIJE LEGALAN niti dozvoljen. Proces montiranja kamere zahteva pažljivo planiranje i projektovanje, što može trajati i do 10 dana za složenije sisteme.
  • Takođe, stambene zgrade koje uveliko koriste video nadzor obavezne su da istaknu javno obaveštenje o prisustvu kamere na vidnom mestu – primera radi na svim ulaznim vratima u objekat. Ovo obaveštenje treba da sadrži informacije o aktivnom video nadzoru, nazivu rukovaoca sistema i kontakt telefon za informacije o nadzoru.
  • Instalirane kamere treba da pokrivaju samo prostor koji je neophodan za ostvarenje svrhe video nadzora i ne smeju zadirati u privatnost pojedinaca.
  • Snimci sa video nadzora često završavaju u vajber grupama drugih ljudi, što stanara, što drugih lica koja nemaju veze sa zgradom.
  • Izričito je zabranjena bilo kakva zloupotreba, kompromitacija ili oticanje podataka
  • Snimci sa kamere treba da se čuvaju sigurno i da budu dostupni samo licima koja su ovlašćena da ih pregledaju. Pridržavanje zakona o zaštiti podataka o ličnosti je ključno.

Ako ste propustili, pročitajte obavezno i saznajte do detalja, šta komšija sme, a šta ne.

DA LI KOMŠIJA SME DA ME SNIMA? Sve o video nadzoru u stambenim zgradama i domaćinstvu

Pravo na zaštitu VS pravo na privatnost?

Često se dešava da nečije pravo da zaštiti imovinu bude nekako ispred vašeg prava na  intimu i privatnost. Instalacija sistema nadzora i drugih uređaja kojima se omogućava prikupljanje podataka (video zapisa) zaista i može biti pogrešno korišćena, posebno ako vas dotičan komšija ima „na zubu“. Onda se njegova „zaštita“ proširuje na sve aspekte koji imaju vezu sa vama.

Opet je bacila đubre!

Složićete se da to ne sme biti u redu niti na bilo koji način može biti zakonski, etički ili moralno prihvatljivo. Ne može njegovo ostvarivanje prava da spreči vaše ostvarivanje prava i tu dolazimo do Zakona o privatnom obezbeđenju koji propisuje da svakoj instalaciji video nadzora i drugih sistema tehničke zaštite prethodi izrada Plana tehničke zaštite, a nekada i procene rizika u zaštiti lica, imovine i poslovanja.

To između ostalog znači da stanari, kako je gore objašnjeno, nemaju prava samostalno da vrše procenu pozicija kamera niti da pozovu porodičnog električara za protočne bojlere, koji će taj deo posla da odradi uz čašu rakije.

Izuzev toga, ZZPL/GDPR propisuje načine i mere čuvanja video zapisa sa nadzornih kamera, kao i sankcionisanje za nepridržavanje,

Obezbeđivanje prostora, nije samo puko postavljanje kamera. One treba da pruže sigurnost i zaštitu u svakom pogledu – onima koji teže zaštiti imovine, i onima koji žele da sačuvaju privatnost. Na scenu stupaju profesionalci sa licencama. A ko sve ima licencu u privatnom obezbeđenju pročitajte:

KO MOŽE, A KO NE? Vrste i uslovi za izdavanje licenci u oblasti privatnog obezbeđenja

Ukoliko živite u domaćinstvu sa dvorištem, izuzetno je važno da komunicirate sa komšijama ako koristite video nadzor. Razgovarajte o pozicijama vaših kamera i pokažite im da se ne krše njihova prava na privatnost, da objektiv kamere snima samo vaše dvorište.

Ako, pak, primetite da komšija koristi video nadzor invazivno i na način koji krši vašu privatnost, možete se obratiti nadležnim organima ili službi Poverenika za zaštitu podataka o ličnosti koji će se postarati da zaštiti vaša prava.

Zaštita od požara u stambenim zajednicama: Da li vaša zgrada ima protivpožarnu zaštitu?

5/5 - (5 votes)
Prethodni članakMajkl Kiz: Ključni koraci za prevenciju tragedije u školama
Sledeći članakNajnoviji trendovi u HR menadžmentu